Sveto drvo, kako su stari Sloveni, smatrali brezu, personificiralo je ljepotu, sjaj svjetlosti i čistoću žene. Bilo koje godišnje doba čini drvo breze jedinstvenim i elegantnim. Svi znaju njene zelene minđuše, svilene pletenice, srebrnastu rosu, bijelu koru. Nježnost proljetnog lišća, sjaj i aroma šiljastih listova su šarmantni. Ružičasti odsjaji sunčevih zraka koji se budi, plašljivo prolaze kroz snježnobijelu koru, očaravaju oko posmatrača. Breza kao vrsta je u Kruševom Brdu je od pamtivjeka zaštićena, ona se ne siječe osim tankih grančica od kojih se pravi brezova metla. Naš stari narod je u svemu vidio simboliku tako da nisu u svoj dom unosili ništa za šta bi se smatralo da je nečisto ili nezdravo. Tako su i grančice od ovog lijepog čistog i "svetog" drveta koristili za čišćenje kuća i na taj način istjerivali sve nečisto, bilo materijalno bilo duhovno iz svojih domova. Ova stara vjerovanja su ostala duboko ukorijenjena pogotovo u našim planinskim krajevima. Zbog toga su u svojim šumama posebnu pažnju poklanjali tome da uvijek ima barem jedna breza. Obično je to bilo starije i veliko stablo koje je uživalo posebnu nepisanu zaštitu. Tako je narod i u davna vremena održavao biološku raznolikost šuma simbolično povezujući svako drvo sa odredjenim vjerovanjem koje je bilo posebno mistično izraženo za drvo breze.