Naša škola prepoznatljiva je po starom stablu oraha koji je savio svoje grane u školskom dvorištu,godinama čuvajući mnoge slatke i one manje slatke tajne generacija učenika naše škole.Pričaju nastavnici da ga je posadio domar Ramiz još prije 56 godina kada se naša škola i gradila.Mnoge generacije učenika ispratio je stari orah.Mnogi su na klupi ispod starog oraha pisali prva pisma,razmjenjivali lijepe riječi.Mnogo tajni čuva stari orah.Kako je samo lijep,gordo stoji raširenih grana kao da pruža ruke svim učenicima naše škole.Često osjetim kao da mi pruža svoje grane i govori:Dođi, ispričaj mi svoje tajne,znaš da ja ih čuvam godinama.Vaše tajne su moja hrana,pomažu mi da ljepše cvjetam.Prelijepo procvjeta.Uz njegovo cvjetanje i mi školarci cvjetamo,rastemo, sazrijevamo.Kada dođe jesen,pokoji list starog oraha prekrije klupu naših uspomena.Bude malo tužan jer ide zima.Ko će sjesti na klupu i pričati orahu svoje tajne?Slušanje naših razgovora mnogo mu nedostaje tokom zime.Međutim, radosnim ga čini što je lijep i zimi,prekriven bijelim prekrivačem i dalje gordo stoji, onako otmjen i lijep čeka proljeće,čeka svoje školarce i njihove tajne.Naš orah je više od stabla,on je svjedok vremena i naših života već dugi niz godina,pruža nam utjehu i predstavlja mirni kutak u vrtlogu zbivanja školskih dana.