Obična tisa (Taxus sp. L.) je zimzeleni grm ili nisko stablo iz istoimene porodice tisa (Taxaceae). Naraste do 20 metara visine, tvoreći široku zaobljenu, grmoliku krošnju. Korijenov sustav je dubok, jako razgranat, sa glavnom žilom. Deblo je nepravilno, široko, promjera do 1 m, kora je tanka, crvenkastosmeđa, pogotovo u mladosti kada je i glatka, dok u starosti postane više sivosmeđa, raspucala i ljušti se u tankim listićima. Grane su zelenkaste do zelenkastosmeđe, vodoravne ili blago povinute, prizemne grane su obično usmjerene prema gore. Pupovi su mali, ušiljene, tamnosmeđe boje, vršni pupovi nisu veći od postranih. Iglice su plosnate i mekane, duge 2-3 cm, široke oko 2-3 mm, imaju kratku peteljku, na vrhu su kratko ušiljene, na licu su tamnozelene i sjajne, naličje im je svjetlije, imaju dvije blijedozelene pruge. Raspoređene su češljasto na dva dijela, usmjerene su prema vrhu grane a ostaju na granama 4-8 godina. Biljka je dvodomna, muški i ženski cvjetovi rastu na zasebnim biljkama. Muški cvjetovi su pojedinačni, kuglasti, nalaze se na kratkim peteljkama u pazušcima listova, gusto su zbijeni s donje strane jednogodišnjih grana već ujesen, imaju 5-14 prašnika koji su na vrhu štitasto prošireni, pelud im je svjetložut a praše u ožujku i travnju. Ženski cvjetovi rastu pojedinačno, zeleni su i sitni, imaju jedan sjemeni zametak, gusto su prekriveni ljuskastim listovima od kojih najgornja 3 para prekrivaju cvijet, javljaju se početkom proljeća. Sjemenke su sjajne, tamnosmeđe, velike 5-6 mm, obavijene sočnim, mesnatim ovojem (arilus) koji je u početku zelen, kasnije postane jarkocrven. Dozrijevaju u kasnu jesen iste godine.